Imala sam san…
Rođena sam 12. studenog 1982. u Čapljini, a odrasla u malom mjestu Trebižat. Tamo sam provela predivno djetinjstvo sa svoje četiri sestre i mnoštvom prijatelja. Otkad znam za sebe željela sam biti pjevačica. Dane sam provodila pred ogledalom, sa četkom za kosu umjesto mikrofona – pjevala sam satima. Kada sam imala deset godina tata nam je kupio prvu glazbenu liniju sa cd changerom, a ja sam izabrala svoje prve cde! Bili su to MTV Hits, Tina Turner i Celine Dion – ti cdi su bome odradili svoje! Mogu slobodno reći da sam učila pjevati od Tine i Celine, jer ni u jednu drugu glazbenu školu nisam išla! Bila sam pomalo stidljiva kao dijete, no kako se moj glas se razvijao i samopouzdanje je raslo.
Bila sam Hannah Montana!
Pjevala sam na dječjim festivalima, godinama nastupala u folkloru; kad mi je bilo 13 godina sam pjevala u rock bendu, a sa 14-15 godina redovito sam imala gaže- pjevala sam na raznim feštama, svadbama i hotelskim terasama! Nastupala sam i na raznim festivalima amatera, a zatim su došli i malo ozbiljniji festivali, poput Melodija Mostara. U to vrijeme na Melodijama su se pojavljivala samo renomirana imena, a za nas nepoznate je ostajalo jako malo prostora. Godine 1999. sam nastupila sa prijateljem Nelom u duetu sa pjesmom “Daj da vratim se”, koju smo zajedno napisali. Osvojili smo nagradu za najbolje debitante!
Iduće godine pjevali smo pjesmu Jasminka Šetke „ Ključ sjećanja“. Godine 2001. sam nastupila solo sa pjesmom „Ako ga sretneš” koju sam sama napisala.
Odlazak u Zagreb
Nakon završetka gimnazije odselila sam se u Zagreb i krenula na fakultet. Teško sam se odvojila od svojih prijatelja,ljubavi,grada i Neretve, tvrdeći da idem samo na kratko i da nema šanse da ostanem živjeti u Zagrebu. Počela sam studirati na PMFu, no uskoro me srce odvuklo u drugom smjeru. Upisala sam Callegari, privatnu talijansku školu za modu i dizajn. Danas sam diplomirani modni stilist sa marketingom. Moda je oduvijek bila moja druga ljubav, sve moje barbike su uvijek nosile haljinice koje sam im ja šivala- mamina šivaća mašina je često bila na popravku zbog mene! Osjećala sam da sam na pravom putu, no i dalje sam maštala o nastupu s bendom. Jednog dana zalutao mi je u ruke Plavi oglasnik i stranica na kojoj bendovi traže pjevačice… Nazvala sam nekoliko brojeva, našla se sa nekoliko sumnjivih tipova i naposlijetku upoznala i jednog normalnog. Ne samo da me je doveo u svoj bend, bio je oduševljen mojim glasom! To me imponiralo pa sam se sve više trudila i uživala u pjevanju a bendu sam nadjenula ime „Orange Groove“.
Hrvatski idol
Skupljali su se kilometri pod nogama, gaže i koncerti svih profila – od rokerskih jazbina do fancy restorana! Bend je napredovao, ali moji apetiti su sve više rasli. Primijetila sam najavu za audicije za novi reality show „Hrvatski idol“ i zainteresirala se. Ipak, cijelo vrijeme sam mislila kako nisam ja za to, kako ne želim da me prozovu instant zvijezdom, kako nemam šanse… No teško je žabu u vodu natjerati- uz malo nagovaranja od strane obitelji i prijatelja odvažila sam se i na to. Korak po korak došla sam do finala i izgurala nekoliko emisija uz vrijedne pohvale stručnog žirija (Ivanka Boljkovac, Nikša Bratoš, Đorđe Novković, Miroslav Škoro), no u jednoj emisiji glasovi publike su izostali. Iste večer kad sam ispala iz natjecanja prišao mi je gospodin Novković sa idejom da Pamela, Neda, Žanamari i ja osnujemo girl band – na što sam se ja osmjehnula pomislivši “Ma kakvi, pa ja sam rokerica“! No mjesec i pol nakon sto je Žanamari odnijela naslov hrvatskog idola, Neda, Pamela i ja postale smo Feminnem i snimile svoj prvi singl “Volim te, mrzim te”…Ostalo je povijest!
Feminnem
Zajednički put započele smo 2004. godine – meni je bila tek 21 godina. Snimale smo singl za singlom i oni su vrlo dobro prolazili kod publike. Početak karijere bio nam je uzbudljiv, sve je bilo novo, neobično, ali i naporno, a često i frustrirajuće. Već slijedeće godine iznenadio nas je poziv gospodina Andreja Babića da pjevamo njegovu pjesmu “Call me” i nastupimo na bosanskohercegovačkom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Na natjecanju smo na kraju i pobijedile, na naše vlastito iznenađenje i još veće iznenađenje drugih! Jako smo se trudile i naradile oko svega jer to je za nas bila ogromna stvar. Bilo nam je prekrasno, bez obzira na sve teške trenutke. Uskoro je izašao i naš prvi album nazvan “Feminnem show“ po kojem smo nazvale i zabavnu emisiju koju smo nekoliko mjeseci vodile svaki petak na nacionalnoj televiziji Bosne i Hercegovine. No s iskustvima i uspjesima su se skupljala i mnoga sitna nezadovoljstva. Bilo je pitanje vremena koja će prva od nas tri puknuti i reći da ne može više tako. Bila sam to ja, da li najslabija ili najhrabrija svatko će procijeniti za sebe. I u privatnom životu dogodile se su se stvari koje su me dodatno iscrpile, ali i naučile vrijedne lekcije- “samo jednom se živi” i “ako si nećeš sam pomoći, neće ni drugi”. Ne žalim ni za čim, pamtim samo sretne dane i idem dalje u nove pobjede! U međuvremenu sam upoznala ljubav svog života, kojeg i danas nakon 5 godina jednako obožavam, s kojim imam nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi, dijete.
Novi izazov!
Netom nakon dočeka 2008.godine, kad sam curama objavila da napuštam bend, dobila sam poziv sa Nove TV za sudjelovanje u novom reality showu Farma. Učinilo mi se kao dobra ideja i dobar trenutak da se, na početku samostalne karijere, predstavim publici svojim imenom i prezimenom-to sam ja, Ivana Marić! E, to je bila kalvarija! Punih 13 tjedana provela bez struje i vode među strancima s kojima je ponekad bilo vrlo teško živjeti. No najteže od svega je bilo tri mjeseca biti bez ikakvog kontakta s voljenim osobama i nemati nikakve vijesti o njima. Nisam pobijedila, ali sam se svidjela ljudima onakva kakva jesam, prava ja i to u najtežim životnim uvjetima! Ponosna sam na sebe zbog toga, što sam sve to izdržala, došla do finala i izašla još jača nego prije!
Napokon „JA“
U jesen 2008. godine izašao je moj prvi samostalni singl “Tebe voljeti”. Napisala ga je mlada, perspektivna autorica Aleksandra Milutinović koja mi se od prvog dana uvukla pod kožu i nekako sam znala da naša suradnja neće ostati samo na tome. Pjesmu su odlično prihvatili i publika i glazbeni urednici i kritika! Neka su se vrata počela otvarati i to mi je kazalo da sam na pravom putu. Obožavala sam tu pjesmu i ponosila se njome. Video-spot za tu pjesmu mi je najdraži, snimili smo ga u kazalištu “Komedija”, a režirao ga je Dario Godič. U proljeće 2009. na 14. Hrvatskom radijskom festivalu predstavila sam se sa malo bržom i energičnijom pjesmom A.Milutinović “Ne prilazi”, za koju je spot režirao Darko Drinovac. To snimanje će mi ostati u sjećanju najviše po suradnji sa stilisticom Ivanom Cindrić Matijević koja me obukla u fenomenalne krpice dizajnerice Renate Svetić, a na samom festivalu sam imala haljinu modnog luđaka Zoran Aragovića, kreatora brenda „BiteMyStyle“. Nedugo nakon toga sam zatrudnjela i morala malo usporiti tempo. Rodila sam djevojčicu koja se zove Vita Marija i koja svaki moj dan čini ljepšim i vrednijim! Ona je bila jako dobra beba pa smo sljedeći singl snimili kad je njoj bilo svega šest mjeseci, u ljeto 2010. Pjesmu “Trn i cvijet” napisala je, naravno, Aleksandra Milutinović, a spot je režirao mladi redatelj Jure Pavlović. Video je jako fora jer smo ga uspjeli napraviti u jednom kadru, što možda djeluje lagano, no mnogo je kompliciranije od snimanja klasično montiranog spota. Snimali smo u mojoj spavaćoj sobi, pa je Vita bila s nama cijeli dan. Nekoliko mjeseci nakon toga,u jesen 2010., snimila sam jednu posebnu pjesmu koju mi je poklonio gospodin Arsen Dedić i kroz koju sam pokazala drugačiju stranu sebe, pa smo zbog toga i spot napravili potpuno drugačije. Željela sam da se vratimo 100 godina unatrag i dočaramo kako bih izgledala da sam tada živjela…